Više od običnog (Beyond ORDinary) je moto čikaškog aerodroma O’Hare (izgovara se O’her), a to predstavlja neobičnu igru reči od čuvene troslovne skraćenice aerodroma ORD. Aerodrom simpatično objašnjava ovaj svoj moto i kaže kako “ovde ne postoje uobičajene avanture” što bi veoma lako mogla biti istina. Ma koliko ranije da dođete na aerodrom i da se dobro pripremite za let očekujte da će vam kompletno aerodromsko iskustvo biti prava avantura. Nadamo se dobra, mada se kladimo u suprotno, posebno ako se ovde zadesite u vreme Dana zahvalnosti.
Travel Magazine
Ovaj tekst je objavljen u najnovijem broju najstarijeg domaćeg časopisa o putovanjima „Travel Magazine“ u okviru specijalnog dodatka o vazdušnom saobraćaju „Travel&Sky“.
U Americi sve mora da bude naj i prvo po nečemu, pa tako i aerodrom O’Hare u Čikagu ima svoje “prvi sam” momente. Ovaj aerodrom poseduje čak sedam poletno-sletnih staza isto kao i aerodrom u Dalasu sa kojim deli prvo mesto. On je i jedan od najvećih na svetu ne samo po površini već i po broju putnika na godišnjem nivou. Sa preko 70 miliona aerodrom O’Hare zauzima sedmu poziciju u svetu i treću u SAD iza Atlante i Los Anđelesa.
Čikaški aerodrom je glavna baza jedne od tri nacionalne i najveće avio kompanije u SAD. United Airlines, koji se posle spajanja sa Continentalom naziva samo United u ovom gradu ima svoje sedište, a O’Hare aerodrom mu je najveća baza gde se ukrštaju avio putevi iz cele zemlje i sveta.
Putnici koji iz Evrope lete za Ameriku na linijama neke od avio kompanija Star Alliance, a najpre Lufthanse, Austriana, SWISS-a ili samog Uniteda, najverovatnije će Čikago biti prvi grad u koji će sleteti u Sjedinjenim Državama.
Aerodrom je kao jedan od najvećih na svetu sasvim razumljivo i vrlo komplikovan za snalaženje. Poseduje četiri terminala (1,2,3 i 5. Pogledajte boks da saznate šta je bilo sa Terminalom 4). Terminali 1,2 i 3 su spojeni i putnici jednostavno mogu pešačiti iz jednog u drugi (malo duže pešačenje ili trčanje je potrebno), dok je Terminal 5 potpuno odvojen. On je i jedini na kome se nalazi američka ulazna pogranično-carinska kontrola, tako da svi dolazni letovi u međunarodnom saobraćaju pristaju na ovaj terminal, pa čak i oni koji kasnije poleću sa nekog drugog terminala.
Ovakva organizacija zahteva veoma kompleksu logistiku i planiranje aerodromskog obrta aviona, jer avioni moraju da budu nakon iskrcavanja putnika na T5 odgurani nazad i da se parkiraju na neki drugi terminal sa koga poleću. Moglo bi se reći da je ovaj aerodrom organizovan kao većina autobuskih stanica u Srbiji – ima dolazne i odlazne perone! Ali to je situacija samo za međunarodne letove i to samo za United i nekoliko partnerskih avio kompanija iz Star Alliance. Sve ostale avio kompanije koje obavljaju međunarodni avio saobraćaj (uz izuzetak Air Canade) koriste isključivo Terminal 5 i za dolaske i za odlaske.
Putnici koji presedaju sa međunarodnog na domaći let moraće da promene terminal (sa petice na nešto od prva tri), a to neće biti nimalo jednostavno. U SAD važi pravilo da se pogranična i carinska kontrola moraju obaviti u prvoj tački ulaska, dakle ako nastavljate dalje ka unutrašnjosti Amerike moraćete da napustite tranzitnu zonu, prođete imigracionu kontrolu, prezmete prtljag, prođete carinsku kontrolu, a tek potom odete na čekiranje za naredni let. Kada se čekirate i ponovo predate svoj tek preuzeti prtljag dobićete boarding kartu koja služi za ukrcavanje i koja će vam otkriti sa kog terminala vam naredni avion poleće. Onda ćete se tzv. people moverom (automatskim vozićem) prebaciti direktno do željenog terminal.
Zvuči jednostavno, ali treba imati u vidu da su sve moguće kontrole u SAD veoma detaljne, stroge i dugotrajne praćene velikim gužvama. Putnike iz sumnjivih zemalja ili regija mogu zadržati na dodatnoj proveri što može prouzrokovati gubitak konekcije.
Ono po čemu je aerodrom Čikago prepoznatljiv su gužve u terminalima. Počev od čekiranja, pa čak i onog za privilegovane putnike (biznis i prva klasa, osobe sa posebnim potrebama, članovi raznih frequent flyer programa idr). Sve njih čekaju veoma veliki redovi, spora kontrola i pomeranje. Međutim, ono što je olakšavajuća okolonost je ljubaznost osoblja, koje je veoma predusretljivo, ljubazno i opušteno. Bez nervoze osoblja sve ove procedure su znatno lakše i prijatnije.
Unutrašnjost terminala (tranzitna zona) je ogromna ali isto tako zatrpana ljudima. Broj prodavnica i kafića je izuzetan i cene su iste ili malo više nego u centru grada po čemu se ovaj aerodrom razlikuje od ostalih. Saloni za putnike viših klasa su raspoređeni svuda po terminalima ali ne predstavljaju istinska mesta za odmor i relaksaciju. Unutar salonima se čak i plaćaju neka pića, internet slabije radi, do šifre je malo teže doći, registracija na mrežu je komplikovana, mesta za sedenje je malo, gužve su uvek velike i za šankom i u tolatima. Čak i ovakvi saloni su znatno bolji nego čekaonice za putnike u ekonomskoj klasi. Mali gejtovi za avione sa velikim kapacitetom znaju da budu veliki problem.Sistemi informisanja, ukrcavanja u avion su prilično drugačiji nego u Evropi.
Sve u svemu aerodrom nije baš najbolji i najpoželjniji. Ima ocenu tri od deset prema Skytraxu, a najgore je ocenjen upravo u segmentu redova i gužvi.
Komentari predstavljaju lična mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stav redakcije. Aviatica zadržava prava neobjavljivanja ili brisanja komentara koji sadrže reklame, linkove psovke, prozivanje i vređanje drugih osoba, iznošenje ličnih podataka kao i govor mržnje definisan prema Zakonu o javnom informisanju i medijima (čl. 75) kao iznošenja ideja, mišljenja, odnosno informacija kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksulane opredeljenosti ili drugog ličnog stvojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo. Ostavljanjem komentara na ovom sajtu, saglasni ste sa pravilima komentarisanja i korišćenja sajta.