Korean Air Privilege Class od Seula do Zagreba

Aviatica na letu Korean Air-a od Seula do Zagreba istražuje kako izgleda poznata biznis klasa ove kompanije kada je u svom Sleeper izdanju.

Datum / Date: 01.07.2019.

Autor / Author: Dragan Nikolić

Korean Air kao i mnoge druge globalne avio kompanije poznate po vrhunskoj usluzi ima netipične nazive svojih putnih klasa.

Dok su ekonomska i prva klasa standardno nazvane Economy i First Class, biznis klasa ima ime koje ukazuje na poseban, privilegovan tretman putnika – Privilege Class.

Ova klasa dalje ima nekoliko svojih podvrsta u zavisnosti od tehničkih mogućnosti spram kabine i modela aviona.

Moja privilegija ovog puta je Sleeper kabina u avionu Airbus A330-200. Nalazim se na letu KE 919 od Seula (SEL) do Zagreba (ZAG) odnosno od aerodroma Inčon (Incheon, ICN) do aerodroma Farandžou Toudedžeman (tako nekako je kapetan izgovorio ime zagrebačkog aerodroma).

Ekonomska klasa u avionu je gotovo popunjena. U Privilege klasi je bila trećina prazna, a za prvu ne znam, nisam se usudio da provirim.

Posada Korean Air-a je iako veoma ljubazna i uslužna u isto vreme i veoma stroga. Kada sam posle dva sata leta ustao da protegnem noge i prošetam se po avionu, bio sam od svakog pojedinačnog člana posade popreko pogledan. Gluvarenje u zadnjem delu kabine je nemoguće, jer pogledi posade su toliko prekorni da je svaki sekund proveden tamo bio veoma neprijatan. Kao neko ko često leti, tvrdim da takav krut stav kabinskog osoblja nije svojstven drugima, naprotiv – nikome nije čudno kada neko želi da se prošeta.

Izbor sedišta, hm?

Ja sam imao problema sa izborom sedišta. Da ne bude da počinjem velikom kritikom, ali izbor sedišta nekako dolazi pre samog leta pa je logično da ga pomenem, posebno što je u pitanju veoma neuobičajeno iskustvo.

Ilustracija: SeatGuru / TripAdvisor

Nekoliko dana pre leta sam pokušao online da izvršim izbor sedišta. Ista stvar mi se desila i na početku putovanja iz Frankurta za Seul, 6 dana ranije. Na sajtu Korean Air-a ne postoji nikakva opcija za pregled rezervacije. Doduše, sajt izbacuje poruku da rezervaciji može da se pristupi preko aplikacije za mobilne telefone. Mrzelo me da gušim telefon bespotrebnim aplikacijama, pa sam odustao i sačekao da dospem u 48 sati pred poletanje, kad piše da je omogućeno čekiranje online.

Foto: D. Nikolić / Aviatica

Tada shvatam da nema ništa slobodno do prozora osim sedišta u 10 redu koje ima nacrtanog psa preko sedišta. Pokušavam da ga rezervišem, pošto piše da je slobodno, ali mi sajt izbacuje poruku da baš to sedište ne mogu da uzmem jer je ono rezervisano ako se pojavi neko od putnika sa kućnim ljubimcem. Iznerviran uzimam sedište 10G do prolaza u nadi da se neće pojaviti osoba sa psom, mačkom, hrčkom…pa da ću na aerodromu moći da dobijem to mesto. I tako je i bilo.

Međutim, kada sam došao na čekiranje hteo sam prvo sam da pokušam da promenim sedište na kiosku za samostalno čekiranje, međutim dobio sam obaveštenje da prikaz rasporeda sedenje nije dostupan. Za nacionalnu aviokompaniju zemlje koja je po svemu „haj-tek“ ovakve stvari su nedopustive.

Sky Priority

Foto: D. Nikolić / Aviatica

Odlazim na šaltere za putnike sa Sky Priority uslugom. To je posebna prioritena usluga aerodromskog čekiranja za putnike sa višim klasama koja se primenjuje u svim kompanijama koje su članice Sky Team alijanse. Ova usluga odlično radi. U Seulu, na Terminalu 2, koji je domaći terminal Korean Air-a i drugih Sky Team kompanija, Sky Priority je na početku, sa oznakom A i tu se nalazi i poseban „check-in lounge“ za putnike Prve klase (First Class).

Pretpostavljam da oni tamo odlaze i dok pijuckaju neko fino piće, radnici umesto njih obave sve aerodromske formalnosti. Šalteri za nas iz Privilege klase su obični, ali bez gužve i uz mogućnost da na njima ostavite više prtljaga. Tu molim službenicu da mi proveri da li postoji neko slobodno mesto do prozora i ona mi nalazi 10H (To je ono za putnike sa kućnim ljubimcima). Svakako prihvatam i sav srećan odlazim da istražujem malo aerodrom.

Aerodrom Inčon

Foto: D. Nikolić / Aviatica

Super lep, veliki i funkcionalan aerodrom. Ali! Nije sve tako idealno iz moje perspektive. Unutra u tranzitnoj zoni praktično da nemate običnu prodavnicu u kojoj možete da kupite npr. papirne maramice. Sve radnje su luksuzne i imate osećaj kao da ste u nekom veoma skupom tržnom centru na Beverli Hilsu. Tačno je da aerodrom ima sadržaje poput teretane, bazena, hotela, sala za meditaciju, bioskopa i šta sve ne, ali atmosfera na njemu nije aerodromska. Pri tom nema neke osnovne stvari kao što je najobičniji kiosk sa novinama, jeftinim čipsom ili pepermint bombonama.

Usput dok se šetam po aerodromu, surfujem na besplatnom internetu tek da proverim kako radi i zaključujem da je izvanredan. Lako se konektuje  i dosta dobro radi. Čak je savršeno radio i ispred terminala.

Salon za putnike biznis klase

Foto: D. Nikolić / Aviatica

Salon aviokompanije koja ima četiri zvezdice daleko je od očekivanog. Obični stolovi i stolice, ogromni separei bez imalo privatnosti, visoki barski stolovi za veliki broj ljudi poput kakvog mlečnog restorana iz doba SFRJ. Hrana je dobra, piće se dobija za barom, nije samoposluživanje, internet je dobar. Postoji izdvojeni radni prostor i tihi separei sa oborenim foteljama za dremku. Ne postoji prirodno svetlo, pogled na aerodrom ili platformu, a gužve su velike i sa velikim brojem dece, pa je atmosfera, ovog puta kao u food court-u jeftinijeg tržnog centra.

Ukrcavanje

Foto: D. Nikolić / Aviatica

Ukrcavanje je bilo glatko. Preko Sky Priority prolaza brzo se i bez gužve stiže do aviona. Prvi susret sa kabinom je bio odličan. Zadovoljan sam onim što vidim. Sedišta deluju udobno, što se malo kasnije i potvrđuje, a prostora ima baš dosta. Stvarno se ne sećam ovako prostrane kabine. Naslon za glavu je podesiv po visini, sedišta imaju tri pozicije: za sedenje, leškarenje i za spavanje, kada ga je moguće oboriti u pravi krevet. Sve je nadohvat ruke.

Tu su dve USB utičnice, regularna utičnica, preko koje sam veoma brzo napunio bateriju telefona, centralno svetlo iznad sedišta i malo svetlo sa strane, za čitanje. Osim brojnih pregrada za odlaganje ličih stvati putnike čekaju i toplo ćebe, jastučić, voda i neseser sa osnovnom putnom kozmetikom i sitnicama koje vam mogu pritrebati tokom leta (čarape, čepići za uši, četkica za zube…)

Foto: D. Nikolić / Aviatica

Ljubazno kabinsko osoblje pozdravi svakog putnika, na ulazu, a perser potom lično pozdravi svakog pojedinačno i poimence. Posluže piće dobrodošlice dok traju pripreme za poletanje – šampanjac, cider od jabuke ili sok od pomorandže. Nešto kasnije poslužuju i aperitiv prema zaista bogatoj karti pića. Ne znam da li je to sujeverje ili pak samo hedonizam, ali volim da svaki let započnem džin-tonikom.

Foto: D. Nikolić / Aviatica

Beyond Entertainment

Naziv elektronskog sistema zabave tokom leta (inflight entertainment system) bi trebalo da ukaže da prevazilazi sva očekivanja, ali nažalost, moram da budem iskren i da kažem da je Korean Air ovde podbacio. Ili je možda samo problem u shvatanju zabave. Dok je sam sistem sa tehničke strane zaista besprekoran i veoma dobro funkcioniše (organizacija, navigacija, kvalitet zvuka i slike, slušalice) njegov sadržaj je sasvim nezadovoljavajući.

Foto: D. Nikolić / Aviatica

U odeljku sa serijama, na primer, postoji samo 4 (četiri) komedije od kojih su dve Prijatelji i Kako sam upoznao vašu majku (koje bi zaista trebalo arhivirati jednom za sva vremena). U dramama isto samo četiri. Izbor filmova je nešto bolji ali samo prema broju. Što se kvaliteta tiče preovladava takozvana B produkcija akcionih filmova. Nema blokbastera, najnovijih filmova, a posebno je loša ponuda evropske kinematografije. Sa muzikom je isto slabo.

Rok odeljak, na primer, ne postoji ali zato imaju na desetine takozvanih liftovskih numera – raznih instrumentala poznatih pesama, koje su razvrstali „prema prigodi“ u albume Muzika za poletanje, Muzika za sletanje u Evropu, …u Ameriku…itd. Uspeo sam da pogledam jedan tužan film o psu koji prelazi 400 kilometara da bi se našao sa svojim izgubljenim prijateljem. Sva sreća pa je kabina udobna za spavanje, a sa sobom sam imao i dobru knjigu po običaju, pa mi je let relativno brzo i lako prošao.

Hrana i piće

Foto: D. Nikolić / Aviatica

Kako se to od Korejaca i moglo očekivati hrana i piće su vrhunski. Obroci su veoma pažljivo pripremljeni, sa izborom za svaki ukus. Pošto smo poleteli u 11 po korejskom vremenu (+7 u odnosu na CET) poslužili su nam prvo ručak i to odmah po poletanju. Prvo iznesu malu zakusku u vidu jednog zalogaja. Komadić kraljevske krabe u sosu od limuna i maslinovog ulja. Potom stiže dimljeni losos sa salatom i balzamiko sirćetom.

Foto: D. Nikolić / Aviatica

Za glavni obrok sam dobio nekakvu korejsku supu od morskih plodova, koje nije bilo u meniju i prženu, seckanu hobotnicu u tradicionalnom, korejskom, veoma ljutom sosu od čili paprike. Ko je želeo mogao je da proba Pibimpap, korejsko jelo sa mlevenom govedinom i isto tako veoma ljutim sosom od bibera.

Foto: D. Nikolić / Aviatica

Jeju

U avionima služe prirodnu mineralnu vodu sa ostrva Čedžu (Jeju), koje je korejski suptropski raj. Tu se nalaze predivne plaže, luksuzna odmarališta i izvanredne prirodne lepote. Odavde se snabdevaju egzotičnim voćem za koje kažu da je vrhunskog kvaliteta. U Seulu ćete po restoranima videti kako nije svejedno da li je sok ceđen od obične mandarine ili od Jeju mandarine. Vazdušna linija između Seula i Jejua je najprometnija domaća linija na svetu. Između dva grada godišnje se obavi 65.000 letova.

Ovo sam jelo probao u dolasku na letu iz Frankfurta za Seul, pa sam se odlučio za hobotnicu. Ko nije hteo da rizikuje sa korejskom kuhinjom mogao je da izabere goveđu pečenicu sa krompirom ili ako neko više voli ribu – tu je čileanski brancin.

Nakon obroka služi se tacna sira, voće, kolači, sladoled, pa ko šta voli može da se posluži čak i kasnije kad mu je volja.

Izbor piće je izuzetan ali posebno je zanimljivo vino. Iako imaju samo po jedno (eventualno dva) vina u ponudi ona su vrhunskog kvaliteta. Beli Chateau de Crain (2017) iz Bordoa, predivan provansalski roze, koji sam ja izabrao da mi gasi požar od ljute hobotnice ili crveni Chateau de Troix Croix (2015) iz Bordoa ili italijansko Colli Perugini (2011). A služe i porto.

Za večeru po korejskom vremenu, po hrvatskom bi to bio ručak, s obzirom da ga služe pred sletanje u Zagreb što je već oko podneva, nude nam korejski Dongchimi, biftek ili pileća prsa.

Udoban i miran let

Od polaska iz Seula, kapetan je, kako je i uobičajeno, izbegao vazdušni prostor Severne Koreje i odmah otišao pravo na zapad ka Pekingu, gde je napravio zaokret ka severu. Transsibirska tura je najkraća ruta od Koreje (i cele Istočne Azije) do Evrope. Prelećemo pustinju Gobi i Ulanbator, a potom nadlećemo beskrajna sibirska prostranstva.

Tačno preko Bajkala i reke Omsk stižemo nad Ural, gde kapetan iz predostrožnosti pali lampice za vezivanje. Često sam leteo preko Urala i mogu vam reći da budu uvek srednje jake turbulencije. Ovo je prvi put da ih nije bilo. Nastavljamo da letimo iznad Rusije. Putanja vodi tačno preko Moskve, Minska i Budimpešte do Zagreba.

Foto: D. Nikolić / Aviatica

Napomena: Let koji je opisan u ovom članku je organizovala IATA, a Korean Air je, kao zvaničan prevoznik učesnika godišnje konferencije IATA koja je od 1. do 3. juna održana u Seulu, obezbedio besplatnu kartu. Aviatica nema nikakvu komercijalnu ili medijsku obavezu prema organizatorima i ovaj tekst je napisan u skladu sa našom uređivačkom politikom kao lično iskustvo našeg urednika sa leta. Ovom prilikom se Aviatica zahvaljuje IATA i Korean Air-u što su nas pozvali na konferenciji i omogućili naše prisustvo među najpoznatijim svetskim novinarima koji prate avio industriju.
Pratite nas na Facebook-u da biste uvek saznali najnovije vesti iz avijacije